Ismet Azizi
Međutim, u javnom diskursu i političkoj propagandi nakon Drugog svjetskog rata često se pojavljuje tvrdnja da su Albanci Sandžaka, predvođeni Aqifom Blytom, navodno imali ključnu ulogu u progonu Jevreja. Ova tvrdnja nema nikakvo arhivsko uporište i predstavlja ideološku konstrukciju čiji je cilj kolektivna stigmatizacija.
Stoga je važno da se šira javnost u Srbiji i Sandžaku upozna sa stvarnim arhivskim činjenicama: Holokaust u Srbiji bio je organizovan i sprovođen od strane njemačkih i srpskih kolaboracionističkih struktura, dok je povezivanje Aqifa Blyte sa ovim zločinima historijski neutemeljeno. Samo na osnovu objektivne analize moguće je izgraditi kritički odnos prema prošlosti i prevazići mitove koji opterećuju odnose između naroda.
Bekstva Jevreja u Srbiji prema srpskoj historiografiji
Studija Sanje Petrović Todosijević o bjekstvima Jevreja sa teritorije njemačke okupacione zone u Srbiji (1941–1944) detaljno analizira tok Holokausta u Srbiji i pokušaje manjeg broja Jevreja da prežive falsifikovanjem dokumenata i bijegom ka sigurnijim okupacionim zonama (italijanskoj, bugarskoj, mađarskoj).
Glavni akteri progona bili su:
– Gestapo, kao ključni organ njemačkog represivnog aparata;
– Vladu Milana Nedića i Specijalna policija u Beogradu, posebno Odeljenje za Jevreje i Rome;
– Kolaboracionističke srpske formacije (ljotićevci i žandarmerija).
Metode progona uključivale su: identifikaciju Jevreja prema „rasnim obilježjima“, hapšenja na osnovu detaljnih policijskih dosijea i mreža doušnika, te planske operacije.
Uprkos represiji, postojale su mreže pomoći: katolički svećenici, lokalni činovnici i pojedinci koji su izrađivali lažna dokumenta. To se često činilo ne samo iz humanitarnih, već i iz materijalnih razloga. Od 17.800 Jevreja u okupacionoj Srbiji, oko 14.800 (85%) bilo je uništeno do maja 1942. Preživio je samo mali broj zahvaljujući tim mrežama ili bijegu u sigurnije zone.
Relevancija za Sandžak i Aćifa Hadžiahmetović Bljutu
Ova studija jasno dokumentuje odgovornost njemačkog aparata i srpskih kolaboracionista za Holokaust u Srbiji. Nigdje se ne spominju Novi Pazar, Sandžak niti Aćifa Hadžiahmetović Bljutu.
Ipak, u nacionalističkoj srpskoj literaturi nakon Drugog svjetskog rata često se pravi projekcija: kao što je Milan Nedić bio „odgovoran“ u Beogradu, tako se Aćifa Hadžiahmetović pokušava prikazati kao „Nedić Novog Pazara“. Ova paralela nema nikakvo arhivsko uporište.
– Ne postoje policijski dosijei slični onima iz Beograda koji bi dokazali postojanje „specijalne policije“ u Sandžaku;
– Dokumenti o Holokaustu u Srbiji pominju Beograd, Niš, Leskovac, Kragujevac – ali ne i Novi Pazar;
– Uključivanje Albanaca u ovu priču je ideološka konstrukcija, čiji cilj je kolektivna stigmatizacija, a ne historijska istina.
dardaniapress,net
Discussion about this post